Zlatno drvo

Liscem obasja mi san
Vihorom rasplamsa napola ugaslo srce.
Grancicama saplete krila
i vine me visoko u nebo.
Znam.
Opet me andjeli tebi vode
budeci mi dusu
sjecanjem na nas.

sabinasa
Mrzim sto sve primjetim pa ne mogu da uzivam u zabludama kao sav normalan svijet. C.B

2 komentara

Komentariši