............KORACI ZIVOTA.........

Zaplovimo mojom ladjom morima nasih zivota

27.08.2017.

Htjela sam


Htjela sam ti ocima reci sve ono sto rijecima nikada nebi.
Sve ono sto nikada nisam priznala ni samoj sebi

Htjela sam, a nisam.

Htjela sam nam ukrasti komadic raja i tu nas vjecito kriti
Jer sve sto htjela sam u svom zivotu je neko vazan ti biti

Htjela sam, a nisam.

Htjela sam ti pisati pjesme o tome kako me cinis zivom
Jer prvi puta se u svom zivotu ne osjecam nevaznom il' krivom

Hjela sam, a nisam.

Htjela sam ti dati dusu i tijelo, pripadati zauvijek nekome ko voli
Jer kada me pogledas ocima svojim nestaju sve moje tuge i boli

Htjela sam, a nisam.

Htjela sam osluskivati korake tvoje i onda kada pored mene bi bio.
Cekati te kako bi se u odajama mojim poput ptice u gnijezdo svio

Htjela sam, a nisam.

Htjela sam dusama nasim konacno naci smiraj svoj
Jer znam, jer osjecam, jer volim nekoga ko oduvijek je bio moj

Htjela sam, a nisam.

Dok ljubim te dok udisem posljednji zemaljski dah
Odlazim sa sobom noseci samo, osjecaj sto zove se strah

04.09.2016.

Zlatno drvo


Liscem obasja mi san
Vihorom rasplamsa napola ugaslo srce.
Grancicama saplete krila
i vine me visoko u nebo.
Znam.
Opet me andjeli tebi vode
budeci mi dusu
sjecanjem na nas.

12.04.2016.

Navikla na


Na prazne rijeci ljudi ciji je karakter ravan izlizanom dzonu stare odrapane cizme. Na udarce tih istih koji ne ostavljaju vidljive tragove vec hinjski nadju puteve ne zureci vrijeme. Na sazaljenja od nadobudnih, neinteligentnih, prosjecnih ljudskih parazita koji doticu visine gazeci sve pred sobom. Na gubitnike koji su za zivota izgradili jedino svoj ego kako bi imali nekog da ih tapse po ramenu jer su ustvari jako usamljeni Navikla na karakterne osobine pijavica, čičaka, gnjida koji te napuste tek kad' vide da u tebi nista vise zivoga nema. Navikla na udarce toliko da mi je i dusa dobila oblik klesanjem sa svih strana.

Navikla , toliko navikla, da me vise cak i ne bolite. Ne osjecam vas

09.04.2016.

Ne gasi svjetlo


Udji u moje zakljucane odaje...Pogledaj u moje oci, ocima svoje duse. Reci mi sta vidis? Vidis li svoju sjenu kako bahato, drsko i grubo gazi po obroncima moje duse. Poput krvnika kidas tragove proslosti koje si mi licno ti nekada s ljubavlju darivao Da, tamo si. Odavno mnome setas. Pustam te da brises sjecanja... Oh sa kakvom lakocom to radis? Boli koliko u tome uzivas. Da li je moguce mrziti kolicinom nekadasnje ljubavi? Ne zasluzujes ni moj uzdah iako bih ti i posljednji dala.

Ne vidis? To i jeste problem. Izadji i ne gasi svjelo. Voli me makar toliko da me u tami ne ostavis.

10.02.2016.

Glas tisine


Prevedi mi tvoju sutnju
usnama, dodirom
umiri ovu jezivu slutnju
vodjenu nemirom


Pogledom zarobi me
dahom ogrni me
od ljudske studi cuvaj me


Prevedi mi tu tisinu
koja jacinom bolu sudi
zagrljajem skrati daljinu
u sebi me opet probudi


14.08.2015.

Ne volim koliko te volim


Ne volim vjetar jer tvoje mirise dublje u moju kozu zariva. I tada besramno stanujes u mojoj kosi, nocu spavajci na mojim usnama, danju drijemajuci na mojim njedrima, pricajuci mi najljepse bajke o nama. I tako vec godinama. Bez imalo truda, otkljucavas zakljucane odaje moje duse i setas kao po svome...Svaki put kad osjetim da prelistavas po tim skrivenim dnevnicima, tuga me ponudi soljicom kafe, jer zna da ce to citanje o sebi, potrajati.
Vise je tebe u meni nego, cini mi se, mene u meni... Od kada si otisao ja robujem tvojima culima. Jos se najljepse osjecam u crvenoj svilenoj kosulji posutoj tvojim najdrazim parfemom. Jos mirisem te, jos disem te...

Ne volim kisu jer mi ,uplakano lice umiva..Izadi iz mene, nestani...u nekoj drugoj se skrasi

Ne volim ni sunce koje podgrijava svu ovu ljubav koju prema tebi svakim danom sve vise osjecam

Zasto te nebo u meni skriva, ako te od mene brani ?!

23.01.2015.

Pitanje zivota


Ako biste mogli da dobijete apsolutno tacan odgovor na jedno pitanje, koje bi to pitanje bilo?

Procitavsi ovo pitanje na FB, na trenutak sam uhvatila sebe u nekoj vrsti nedoumice, mozda cak i nekog straha, sta bi se zaista desilo kada bi mi se dala ta mogucnost? Da li bih znala postaviti pravo pitanje ili bih se bojala da bih onim sto sam pitala uprskala sansu, tj da sam trebala pitati nesto drugo ? Neodlucnost u mojim godinama trenutno ismijava moju inteligenciju !!! Jos ako bi mi se odredilo vrijeme npr 10 minuta, skoro pa sam sigurna da nebih znala sta pitati, jer ja spadam u one koji postavljaju pitanja, podpitanja, kopaju, cackaju a sve to kako bih analizirala osobu i na taj nacin eliminisala mogucnost povredjivanja. Sta cu , takva sam. :) Zvuci kao nekakv dobar scenario za film. Horor recimo. Nalazite se u mracnoj sobi, u stvari ne znate ni da li je to prostor, nalazite se NEGDJE, bez trunke svjetlosti. Grobna tisina. Sve sto cujete je vas dah. U usima odzvanja ubrzan otkucaj srca. Znojite se. Ne znate kako ste dospjeli tu gdje ste. Pitate se zasto ste tu? Ko vas je tu doveo? Odjednom ste osjetili kako vas je okruzio nekakav hladan zrak. Osjecate kao da ste unutar necega, poput nekog vrtloga U vama panika raste. Strah je sve veci. Srce ce eksplodirati. Ispred vas pojavljuje se sat ( laser ) na kojem pise 00:10:00. Odbrojavanje je pocelo. Jednostavno znate da trebate postaviti pitanje koje ce vam spasiti zivot. Gledate u sat, ne mozete smiriti misli 9:35. Znate da se morate sabrati. Vrijeme tece. Zatvarate oci. Vracate se u proslost. Ponovo prozivljavate sve sto ste zivjeli. Slike se pred vama ubrzano mjenjaju. Na trenutak pogledate na sat 6:35. Brzo zavrate oci. Smirujete tijelo, misice. Prisilite se na fokusiranje. Disete smirenije. Polako se sve stisava. Kao da ste zaustavili vrijeme. Gledate film o svom zivotu. Sve ide unazad. Smijete se, placete . Prvi dan u skoli..majcin zagrljaj oceve suze...tulumi...prvi sex...putovanja..slomljena noga...lakirate nokte..mirisete cvijece...vjeridba....dijete....sef se dere na vas... topao krevet...gramofon i vasa najdraza ploca....tako ste smireni...kakav divan osjecaj. Sjetite se sata. Otvarate oci

00:00:9
00:00:8
00:00:7 Ponovo panika, strah. znoj...
00:00:6
... Sta biste vi pitali ?

21.01.2015.

Emotivna reciklaza


Ponekad zaustavim svoje bice i izvan sebe pogledam oko sebe, cisto da odredim daljnju putanju svoga bivanja. Pokusavam napraviti red sortiranjem bitnog od nebitnog, svega onoga sto sam prethodno dopustala da moji saputnici ostavljaju za sobom. I uglavnom uspijevam. Slozit cete se da se ponekad osjecamo pretrpano i da je to pospremanje potrebno s vremena na vrijeme. Ja to zovem emotivnom reciklazom. Shvatila sam da se sve moze reciklirati, ukoliko tvoje fizicko bice suradjuje paralelno sa tvojim duhovnim JA Od neprijatelja napravis prijatelja. Od svakog zla, napravis dobro, jer se sa svojim vidicima ne zaustavljas u okvirima dokle doseze tvoje oko. Vjerujes u nesto dalje od toga. Kad zatvoris oci, vidis li kraj ili beskraj zavisi od tvoje svijesti, zar ne? I nekako te ta cistoca, nakon te reciklaze, obasja posebnom svjetloscu, nekom iscjeljujucom energijom koja zasjeni sav prethodan bol. Shvatis koliko si zatprao sam sebe kojekavim nebitnim stvarima i da su one zasjenile tu jednostavnost zivljenja. Vrlo cesto, probudim se jako rano, kada se zemlja radja. Onda kada izgubim tu neku volju, kao da me nesto probudi u to vrijeme i kao da mi kaze - prisutvuj bozanstvu radjanja novog dana. I dok onako skiljim na jedno oko, promatram kako mi sunce obasjava sobu, osjetim i kako se toplina razlijeva unutar moga bica. Razlijeva se jer joj dopustam. Volim zivot i ako je on ponekad jako tezak. U tom trenutku, istovremeno shvatis koliko si bitan a opet nebitan svijetu i da od tebe zavisi sta ce prevagnuti. Budite bitni i zahvalni !!! Dopustite da vam sunce osvjetli zamracne tunele vase duse, koji su zatrpani svim onim sto je ne hrani. Nahranite je osjetilima i budite s njom u skladu poput melodije koja ne zavrsava.

17.12.2014.

Od svih drugih


Mi i u najvecoj sutnji pogledima pricamo najljepse price, ikad napisane. Tvoje ruke ne diraju moje tijelo ali me, od svih, grle najjace . One su moje gnijezdo od perja u kojem sam najsigurnija. Ni tvoje usne ne miluju moje ali se, od svih, najstrasnije, najvatrenije i najiskrenije ljube jer mi smo, mi. Zatvorim oci i ulijevam nase vrijeme u pokale vjecnosti i ispijam te lagano, onako lagano kako se moze samo voditi ljubav. Vragolasto se razlijevas po meni skakiljajuci me trncima, i osluskujem te smijes se. Poznat mi je taj tvoj osmjeh koji me vedri kad oko mene je mracno To je vrijeme koju mi niko ne moze oduzeti. Niko pa ni ti ..............Volim te jer se izdvajaš od gomile istih.

16.11.2014.

Svi smo mi ogledala nas samih


Kad covjek shvati da je jedinka i da su ti odrazi u drugim ljudima samo primjer iz kojeg trebamo uciti o sebi samima, ponos tog dostignuca je neprocjenjiva. U svakom covjeku pronaci cemo nesto nase, nesto sto osjecamo. Ono sto smo mi. Velicina te jedinke je kako ce to prihvatiti, kako se izboriti sa raznoraznim saznanjima..tipa da smo ono sto mislimo da nismo...Da smo u odredjenim situacijama i sebi neprepoznatljivi. Ponekad nametnutnom situacijom vidimo koliko smo veliki ili mali ljudi...Svaki covjek tokom svog zivota mora u fizickom smislu osjetiti sve vrste osjecanja....zavist, ljubomora, pohlepa, euforija,tuga , sreca ...itd. Tako se nadogradjujemo, to su delikatese nase duse

Osjecaj poniznosti je dokaz da ste naucili tu lekciju. Poniznost je stepenica vise. To je vrijeme kada smo spremni da ucimo nesto drugo. Jer spoznati koliko ste MALI u ovom svijetu a opet koliko je vasa uloga VELIKA za sve je carolija onoga sto se zove zivot.I biti dio te price je neopisiva, bar ne u ovom smrtnom obliku Ljudi misle da ce savrsenim tijelom sakriti ono sto su. Neki i uspiju. Ali, ako je uspjeh podrzan od nekoga ko tezi istome-to i nije neki uspjeh zar ne? Za mene je uspjeh u raznolikosti..Umjetnost umjetnosti i samo umjetnost. Umjetnost je ono cemu se trebamo diviti, jer tu cemo vidjeti minimalnu dostiznost onoga sto covjek moze stvoriti. Bilo koji vid umjetnosti, sve ono sto je drugacije Umjetnost je i dijete koje ste stvorili oblikovati tako sto cete mu primjerima vlastitog zivljenja osloboditi svijest. Nauciti ga kako da mudroscu nadvlada sebe i shvati da je sve moguce. U zivotu sam naucila mnogo ali ne dovoljno. Nedovoljno jer ko god udje u vas zivot nauci vas nesto vise, tj otvori vam to polje o sebi koje ste nekako potisnuli ili ga nikad niste aktivirali. Svaki novi osjecaj je budjenje, zato kada upoznajte nekoga znajte da svaki put upoznajete sebe.

11.11.2014.

Osluskujem te


Osluskujem te u obrisima svoje proslosti sa strepnjom da sam te nemarom izgubila zauvijek. I u toj bojazni,poput pokislog vrapca drhtim trazeci mrvice, tragove koje smo ostavili za sobom. Osvrcem se nebih li ponovo osjetila zagrljaje mekanije od oblaka, poljupce njeznije od perja i ljubav sto potvrdila je postojanje duse

U toj nekoj svojoj ceznji, u tom nekom svom bolu, u tom nekom , samo meni, znanom mraku i dalje me, poput dva mala svica, obasjavaju tvoje oci. Pratim ih usputno ziveci jer moj mir se krije samo u njima i samo zbog topline tog pogleda JA NE ODUSTAJEM !

20.10.2014.

Miris zene


Nekako ne mogu da prihvatim zene u 50-tim, 60-tim u sorcevima, izbacenim "piiiiipi " ( znate vec sta ) i minjacima do kukova. Zamislim svoju majku na profilnoj u nekoj pozi 20-godisnjakinje, u kombinezonu, kako se blica s mobitelom pred ogledalom - i ne bude mi dobro. Zena u tim godinama treba da bude olicenje dobrote, njeznosti u mjesavini sa inatom. Mjesavini dostojanstva i istrajnosti unatoc svemu. Na tim borama treba da se vidi ponos zbog svega onoga sto joj je cinilo zivot teskim, a ona je tu ...i dalje mu prkosi. Svaka zena treba da pokaze svoju galantnost na nacin primjeren godinama. Takva zena muskarca cini slabijim, nemislim poniznim.Pokornim pred njenom hrabroscu. Nemoguce je odoljeti takvoj zeni, i pozivam one koji ce me probati razuvjeriti da to i ucine. Muskarci vole jake zene !!! I, ne trebamo biti jake zbog njih vec ZBOG SEBE. Zena je mjesavina mirisa DOSTOJANSTVA, GALANCIJE, PRKOSA I PONOSA i kap koja zaokruzuje tu notu je LJEPOTA.........i zato budi ponosna ako si TAKVA ZENA

20.10.2014.

Oslusni se kako bi se cuo


Ponekad udjem u svoje tisine, bjezeci i od sebe same. Skrivam se kako bih se oslusnula. Ponekad je potrebno covjeku da opipa svoju dusu, da je zakrpa gdje treba, da je utjesi, da je miluje. Zanemarujemo sebe vlastitim egom. Ima li ista ljepse i cistije od leprsavosti duse, duse izvan kaveza? Nagrnemo na sebe ljudski gnjev, prezir, tugu, bol, patnju . Natovarimo se slojevima, ne dozvoljavajuci dusi da "dise" i sve sto time dobijamo je korak dublje u blato, u glib. Teski su ti koraci, priznat' cete. Kompliciramo svoje zivote, jer nam je data mogucnost izbora. To je Bozja greska, njegov propust, rupa u zakonu. Zelio je vjerovatno najbolje ljudima ali se ni on nije nadao da ce ljudska glupost nadmasiti cak i Njega. Greska koju pravimo nasoj djeci je slicna onoj koju je napravio nad nama i sam Bog. Dobijemo dijete pa mu kupujemo sve moguce sto pozeli, i kad nemamo - posudimo, dignemo kredit kako se nase dijete nebi izdvajalo od druge djece. Kako to dijete raste, rastu i njegovi prohtjevi. Sve veci prohtjevi a sve manje novca. Onda kada dodje vrijeme da mu ne mozemo priustiti to sto zeli, kako dijete vraca? Posegne za onim od cega ste ga cuvali, od cega ste ga sklanjali, cega ste se bojali. Posegne za ulicom. Okrene se protiv vas, unistavajuci svoje tijelo i kaznjava vas sopstvenim propadanjem Zasto siromasna djeca obicno izrastu u dobre ljude? Zato sto su dobijali iskrenu ljubav a ne onu opipljivu ( mobiteli, kompjuteri, lap top-ovi itd ) Onaj komad hljeba djeljen na sestoro dijelio se sa osmjehom. Nije bilo puno, ali je nekada to malo bilo pravo bogatstvo Pitate se sta je dobro u tome ?! Dobro je to sto je on naucen da cijeni, postuje, zahvaljuje ...i da je pokora cin velikog covjeka. A sta je naucio gmaz? Da sutne slabijeg jer mu je pokazana samo moc....Dao si mu sve ali je time izgubio dusu. Stvorio si zombija. Boli kada vidis to bezosjecajno dijete koje si TI stvorio, jelde? Ali kajanje ne pomaze. Nego, nadji nacin da dopres do duse, do onoga sto si zatrpavao kojekakvim materijalnim. Nadji prekidac i ponovo upali to svjetlo. Obasjaj ga onim sto on doista jeste. Boziji dar, Njegova produzena ruka, karika koja cini covjecnastvo. Pokazi mu koliko je vazno da bude istrajan da ne "puca po savovima ", da od njega zavise i drugi Pokazi mu kolika je cast biti dio te cijeline Potrebno je covjeku nekad da se oslusne, da se preispita, da razgovara sa sobom. Poznaje li te iko bolje od tebe samoga? Stani, izvagaj pa nastavi
Ponekad tako udjem u svoje tisine... i slusam se

20.10.2014.

Ne naivna vec glupa


Nevjerovatno je da iako znas ishod necega opet srljas u to. Zasto to radimo ?! Zasto iznova i iznova ispadamo glupi, pljujemo po sebi samima a svjesni smo da TO NESTO nije vrijedno ? Desavalo mi se da kazem ok ajde mozda ce ovo biti drugacije ( a stomak mi se grci ,i znam da je to sumnja koja je opravdana ) i onda me ta odluka tako jako osamari da bi se najradije pojela. Znaci, zakucala bi si ekser u oko !! I kada treba da opravdam glupost tjesim se naivnoscu..Jok, glupa sam i TACKA ! Ako trebas trenirati tj dokazivati sebi kako si je'eno dobar frajer, slobodno me kontaktiraj jer JA NASJEDAM ( ne u vulgarnom smislu :D ) !!! Zivim u tom svijetu sarenih boja ne zeleci da vidim svo ovo sivilo, ne zeleci da vidim u nekome zlo, ili neki naum koji je sakriven iza lijepih rijeci umotanih u najljepse paravane. I umjesto da ih razotkrijem, osvjetlim sebe i trenutak u kojem sam - jok!! ja gledam kroz njih. Glupa sam jer vjerujem, a nemam osnove vjerovati. Normalna zena bi, nakon niza slucajeva koji se ponavljaju, prestala vjerovati u neke ideale o necemu sto je iscezlo vec davno. Mene treba naucno istrazivati. Znaci otvoriti mi mozak i dati studentima da se za'ebavaju U svijetu lazi i prevara, u svijetu gdje ljudi ne vide dalje od nosa, u svijetu povrsnosti----ja ne pripadam ( ili se opet tjesim !??! ) I vjerovatno cu i dalje biti glupa i nadati se da je to ipak MOJ svijet i da sve ovo sto se desava nije svijet tih takvih ,nego da su u traganju za svojim svijetom zagrebali ( citaj ZA'EBALI ) moj. Zazmirim namjerno a ustvari i dalje vidim - ali se pravim glupaaaaaa i zmirim i dalje jer se kao NADAM da cu kad otvorim oci vidjet to sto zamisljam....A-HAAA hocu hocu !!!
E dabogda progledala vise GLUPACO !!

U potpisu --ISFRUSTRIRANA !!

:D

17.08.2014.

Instinkt


Koliko ste puta zanemarili unutarnji glas koji vas je upozoravao da ne cinite to sto ste naumili? Koliko puta odmahnuli glavom, opravdavajuci takva stanja nepostojecim, nestvarnim? Citala sam jednu u nizu poruka na mom mobitelu, i u sebi osjecala nemir iako je poruka bila lijepog sadrzaja. Pitala sam se zasto se tako osjecam? Govori li istinu, da li se zaista tako osjeca dok mi sve to pise? Jednostavno nesto u meni je negiralo, a ja sam i dalje zeljela vjerovati. I sada, kada se ispostavilo da je nemir bio opravdan pitam se zasto zanemarujemo ta upozorenja? Zasto se sramimo priznati da su tu, da postoje i da ih ama bas svi imamo? Nebismo li iskustvima, priznavanjima dosli mozda do neceg opipljivijeg jer , opce je poznato da covjek vjeruje samo u ono sto vidi, i boji se suprotnoga, odatle vjerovatno neopravdan - opravdan strah od smrti. Dokazat' cu ti da sam drugaciji, vidjet' ces ! Uvjeravao me je u rijekama tih poruka, citajuci shvatila sam da se JA i moje unutarnje JA zabavljamo njegovoj upornosti da bude uvjerljiv. Bilo je cak i zabavno biti siguran u to svoje predskazanje...cekanje sto ce se dogoditi kada se dogodi. Sta kad bi slusali unutarnja uputstva? Pitate li se, gdje bi nas to odvelo? Krenete desnom stranom, i odjednom vam neko kaze da trebate lijevom. Na kraju se ispostavi kao dobar izbor. Masa je primjera, priznat' cete. Mozda bi se trebali vise okrenuti tim glasovima nego onim zlobnim ljudskim , iza vasih ledja. Instinkt je Boziji dar koji bismo trebali vise koristiti, tj vjerovati mu.

02.07.2014.

I BOG I VRIJEME I LJUDI

Duboke plave oci govorile su suprotno od onoga sto su govorile njegove usne... "Tako je najbolje za nas. Tako mora biti. Znas koliko te volim ali sve je protiv nas, i Bog i vrijeme i ljudi...Ovaj grc u meni to si ti, znam da to znas - Ti si sav moj bol " ....Pricao je dok mu je drhtava brada otezavala naum da to prodje glatko, sa sto manje boli za oboje.... U uglu oka treptala je suza drzeci se hrabro za trepavicu, bojeci se ako poklekne za njom ce krenuti lavina onih duboko u njemu sakrivenih. Puknut' ce ta brana koju iz straha gradi medju nama... Strah da nije ono sto jeste u mojim ocima - dovoljno dobar za mene- dovoljno dobar ZA NAS.

Gledala sam ga, ne slusajuci o cemu prica. Pogledom milovala usne sto ljubise me nekad, ruke sto grlise me nekad. Svaku liniju na njegovom licu rezbarila sam duboko u sebi kako bih se, kada ode, imala gdje skriti. Spustiti glavu na njegov vrat i osluskivati njegove korake koji su miljama daleko. U toj tisini, tek tada, bit' cu spremna umrijeti, svoj posljednji dah podjeliti s njim , spokojna da sam tamo gdje trebam biti.

Znam, njegovi koraci postat ce sve tisi , tjerani nemirom njegova tijela, ali ce njegova dusa zauvijek uz moju ostati, jer tu je njen dom.

16.06.2014.

PUNO SRCE

Danas mi je dusa puna, danas mi je srceeee veliko, danas sam sretna jer je doslo to neko vrijeme kada se ljudima vratilo ono sto im pripada-- LJUBAV, POSTOVANJE, JEDINSTVO...
Danas su mi se vratila sjecanja u ona vremena kada je srce gorilo ko jedno kada bi Jugoslavija- zemlja najboljih sportista harala Evropom-Svijetom... Danas sam se sjetila Drazena Petrovica, Mirze Delibasica, Zorana Jankovica,Safeta Susica, Bojana Krizaja,Svetlane Kitic...
Zahvaljujući njima ( i mnogim drugim ) naša tadasnja Jugoslavija je postala poznata i priznata , a jugoslovenski sport postao sinonim maltene brand za uspeh. Nema vise Jugoslavije ali ima ljudi koji su je cinili. Ljudi sa ogromnim srcem, dusom za kojom ostatak svijeta vapi... Mozda su nam sve oduzeli ali ono najvrednije mi nosimo u sebi. To se pokazalo i ovim zlom koje nas je zadesilo. Poplave i klizista su nam svima samo pokazali kolika je veza izmedju svih nas i da je ta veza neraskidiva.
Sinoc je jedna mala zemlja pokazala veliko srce. Sinoc je jedna mala Bosna i HercegovIna bila najveca zemlja na svijetu. Nismo pobjedili, nema ni veze ali smo se borili kao lavovi. Ginuli smo na terenu za sve one koji se osjecaju dostojnim sto nose titulu Bozijeg dara zvanog COVJEK

Hvala sportistima sto spajaju ono za sto se mislilo da je nespojivo. Hvala mojim prijateljima na cestitkama iz Beograda, Zagreba,Skoplja, Ljubljane,Podgorice i mog Sarajeva


Ima neko maramicu?! Hvala !! :)

05.06.2014.

MOKRA DO KOZE.........3 DIO


Njegovo pitanje me je totalno oslobodilo. Odlucila sam ici na sve, dati sve. Biti mu sve, ne razmisljati sto cu sutra. U tom trenutku sjetila sam se Ane, ona je taj tip zene, zasto i ja nebih bila!? Slobodna , ona koja prati zelju svoga tijela...Ona koja ce tom tijelu veceras ugoditi. Pogledom mu je rekla da je skine, i zapocela ples divlje zene...ples zanosne...pozudne, strasne... Totalno je izgubila kontrolu i nije marila....zeljela je uroniti u te dubine strasti....I uradila je to svjesna trenutka u kom se nasla

Privih je uz sebe,,,snazno. U rukama osjetih njeno vretenasto tijelo,,,i prepustih se trenutku. Nisam razmisljao puno,,pustio sam da ruke putuju njezinim tijelom, pretrazivao sam svaki centimetar njezinog tijela, od vrata, grudi, stomaka, bedara....kao u transu. Ljubio sam te usne,,,okusa tresnje,, boje crvenog vina, a miris njezine koze me je totalno izludjivao. Znao sam da samo treba da se prepustim ..i da uzivam u njoj. Sa lakocom je podigoh, i odnesoh do kreveta....

Kao na vjetru, nosena sam, na rukama prema svilenoj postelji,..Ali ni tada nisam odvajala svoje usne od njegovih...Nisam se htjela odvojiti, nisam zeljela da carolija ni u jednom trenuku prestane... Nadvio se nada mnom i u potpunosti prekrio moje tijelo....Njezno mi usnama dotaknuo vrh nosa i u tom trenutku bila sam potpuno njegova...Potpuno je ovladao, poput kapetana, imao je sve u svojim rukama. Borio se s talasima moje strasti, smirivao i jos vise prkosio nadolazecim valovima...i bio ponosan... Vidjela sam to na njegoom licu dok je prodirao

Strastveno ljubeci je, rukama sam milovao njezino vrelo nago tijelo. Gubio sam se medju njenim grudima kojima sam putovao kao po pjescanima dinama, zeleci doprijeti do samog zarista sunca a ono se krilo u njenim ocima Lampa u kutu sobe cinila je da me obrisi njenog tijela jos vise uzbude...Nisam znaooo, nisam vjerovao da zena moze ovoliko sebe dati . Bila je u jednom trenutku srna a u drugom tigrica... Savrsen spoj Osjecao sam tu moc kontrole, uzivao u njenoj slabosti dok mi je na uho saptala zelim jos..zelim vise..zelim sve. Dao sam joj , ispunjavao sve njene zelje....Zadirao u svaku njenu misao koju je odavalo njeno tijelo..i pratio je...Pratio do samog kraja Razlijevala se po meni kao morska pjena...mjesali smo nase uzburkale valove....i gubili se u tom zanosu

Zacuo se kljuc u vratima....Trgnula sam se jer je samo neko moogao uci ...Skocila sam.... On je djeovao izgubljen. Naravno, nije znao sta se desava..Bacila sam njegove stvari na njega i rekla mu OBLACI SE !! Stavljajuci grudnjak na sebe , vrata su se otvoirila, bilo je prekasno .....pojavila se Ana. Ostala je zatecena prizorom, nije znala sta da kaze...Stvari su joj ispale iz ruku...U sobi zavladao je muk..........Zanijemila je...I sve sto je uspjela reci bilo je

Mislila sam da nas dvije imamo vise.

THE END :)

04.06.2014.

MOKRA DO KOZE ...............2 DIO


Izasli smo iz auta,,,trcimo prema ulazu zgrade, jer kisa ne staje da pada.Ulazimo u haustor, pratim je dok se penjemo uz stepenice, pratim njeno tijelo koje elegantno ide ispred mene,,,bosa trckara,,jer joj je stikla pukla naravno jos na stanici. Dolazimo ispred vrata stana, broj 14. drugi kat. Ona trazi po torbici kljuceve, koje naravno ne moze tek tako lako naci, jer ima milion stvari u necemu sto je dimenzija kutije keksa..nikada mi to nece biti jasno,,ali ajde. Stojim tik iza nje, u glavi mi se roje misli, kakav ce biti rasplet situacije...sto ce uopce biti...da li samo zeli biti ljubazna prema meni, i zahvaliti mi salicom kafe, casom pica,,,ili mozda nesto vise,,,o fuck,,,to ima samo u filmovima,,,nisam ja takve srece. " EH evo nasla sam ih" budi me iz kratkog polusna,,,mastanja, njezin glas....

Dok sam stavljala kljuc u bravu, osjetila sam njegovu prisutnost iza sebe, energiju koja je strujala izmedju nas... Kroz glavu su cirkulirali milioni pitanja...Jesam li dobro postupila? Sta misli?! Jesam li normalna, laka!??...Tjesim se da ce sve biti ok..Popit ce pice i otici..Pa moram mu se nekako zahvaliti ( Nasmijala sam se sama sebi na ovo "nekako " ) Otvaram vrata, nasmijesim mu se, pozivajuci ga da udje, kazem mu da se posluzi za sankom dok se na brzinu presvucem.

Ulazimo u stan, lijepo uredjen, pali lampu u kutu sobe, ugodna topla atmosfera, svidja mi se miris unutra,,govori mi da se posluzim picem,,,Odlazim do sanka, gledam sto da natocim>?? Samo sebi ili oboma,,,Sto li ona pije? Vino, whiskey, liker....budi mastovit ....mislim se u sebi,,,pretpostavi ! Pokusavam da uvjerim sam sebe da ce sve biti OK,,kako god da se zavrsi,,bar sam u lijepome drustvu :),,,Uzimam dvije case, otvaram bocu bijelog vina, tocim,,,i CEKAM CEKAM,,,,minuti postaju vjecnost..... cujem samo tus u kupatilu,,,a onda ne znam zasto...zamislljam je bez one haljinice,,,ipak rekli bi neki pokvarena muska masta....ali ja sam ipak bice od krvi i mesa...zasto da ne,,,radim li sto pogresno ???

Istusirala sam se na brzinu imajuci u vidu da me on ceka. Oblaceci kratku sarenu haljinicu na bretele, stala sam pred ogledalo i na trenutak zastala. Sta radis smotuso!?!?Odmahenem glavom jer nemam vremana da se sada svadjam sa sobom....Pipam dio ispod pazuha... brezuljka ...noge...hm dobro je...Sve je glatko.. Okrecem se...Ok. to je to. Prolazim rukom po butinama da izravnam taj dio, promatram se u ogledalu... Udahnem duboko..Saberem se i izadjem.Jeli ti udobno?! Pitam ga , glumeci da opet kasljucam , uzimam casu vina koju mi je pripremio. Sada sam prvi put s njime oci u oci. Nevjesto krijem pogled, ali primjecujem ta siroka ramena. Prsa su se ispod bijele kosulje savrseno iscrtavala, u sebi sam osjecala nemir... Znala sam cemu taj nemir vodi...Plasila sam se da kazem bilo sta, kako se nebi otkrila moja zelja da me obgrli tim snaznim rukama .. Jednostavno sam ih osjecala na sebi.

Cujem otvaranje vrata,nesto u mene zatreperi,oh Boze sto ce sada biti...izlazi u haljinici nekoj,,,tako kratkoj da jednostavno nisam mogao da je ne pogledam onako bezobrazno, od glave do pete, pa nazad,,,i tako par puta. Sva sreca, pa je njezin pogled bio samo kratko uhvacen, ne bih da joj bude neugodno...ali razmisljam ovo je njezina teritorija,,,na svome je terenu,,valjda zna sto hoce i zeli. Na pitanje "JELI MI UGODNO" nisam nista drugo mogao reci nego naravno,,,( u glavi mislim,,,zelim da tu ostanem jakooo dugo ) haha,,,. Sjeda na fotelju nasuprot mene, nazdravlja mi casom vina, kao u znak zahvale sto je napokon u svojoj kuci. Prekrizila je nogu preko noge, da li namjerno ili slucajno ne znam, ali hanjinica je nespretno klizila preko bedara, i smijem slobodno reci da je vise otkrivala nego skrivala...no uzivao sam u pogledu. Duge vitke noge, njegovana koza, mali prstici nozni sa tamno crvenim lakom...bas je bila slatka! Pricala mi je o toj situaciji u kojoj se nocas nasla,,,ja sam se pravio da je pozorno slusam, a zapravo sam se gubio u svemu, zamisljao sam je u skroz drugoj situaciji,,,ja sam pravio film za svoju glavu.. Tu i tamo bi me pitala, jeli sve OK, zelim li jos nesto...na sto bih samo odmahnuo glavom, u smislu bozanstveno mi je ,,,ne prekidaj nista, ne mijenjaj nista,,,pusti nek traje.....

Pricala sam i pricala samo kako nebi primjetio moju slabost a u stvari zeljela sam mnogo vise....Zeljela sam sve. Noc je odmicala is sve je bilo manje tema za razgovor...Flasa vina je popijena a da to nismo ni prijetili . Toplina se razlijavala mojim tijelom...Prigusena svjetla i kisa koja je udarala o prozore rasplamsavali su situaciju...Ustala sam da donesem jos vina zateturala se... I pala bih,,, da me nije uhvatio za struk i povukao na sebe. Zavrsila sam na cent od njegovih usana..pravooo u njegovo krilo...Prstom sam dodirnula njegove usne...njezno prateci njihovu liniju... On me je samo nijemo gledao kao da ne vjeruje sta se desava....Snazno me je povukao jos blize sebi i time zahvalio na koraku koji sam poduzela

Ups,,,da li je to bio namjerno izveden, cin, odigran scenarij, da se nadje tik do mene, kao u padu ne znam, ali uhvatio sam je oko struka, koji je u mojim rukama izgledao tako sicusno, maleno,,,Koza je bila poput svile, mekana, njezna, maslinaste puti,,,ugodna oku, i dodiru.Hop, bila je kod mene, skoro u krilu, dali od vina, ili samo od radoznalosti preslaje prstom preko mojih usana...nakon toga sam se izgubio.....jednostavno sam osjecao da tonem,,,da je nesto explodiralo u mene...znate onaj osjecaj kada vam sve drhti u dnu stomaka,,,e to BAS to mi se desilo,,,Ali ja nemam 17 godina pomislih,,,koji mi je vrag da se tako osjecam??? Da li zbog novonastale situacije, da li me to nepoznato bice privlaci, da li je samo strast...a koga vise to i briga..ona je tu u mojim rukama. Vino je ocito ucinilo svoje, okurazio sam se,,poljubiti cu je pa sto god da bude..ja vise nazad nemam kuda. Privlacim je vise sebi, zarobljena je u mojim rukama, osjecam kako lagano drhturi i sama,,,ali znam da nije od zime, toplo je...zatvorila je oci,,,CEKA,,,priblizavam glavu njezinoj, spustam usne na njezine, i nestajem u magli....

Privila sam se o njegovo tijelo. Drhato je . Njegovi uzdasi na mome vratu postajali su sve snazniji, ubrzaniji....Rukama me je drzao za struk krecuci se prema grudima koje su pod haljinicom bivale sve vragolastije...U jednom trenutku zastao je..Stavio dlanove na moje obraze, pogledao me direktno u oci i upitao..Jesi li sigurna?!

04.06.2014.

MOKRA DO KOZE...........1 DIO


11:15....11:47.....12:00...Anaaaa platit' ces mi za ovo !! Koji sam ja kreten!! Hallo, Ana, pa gdje si?!!? Cekam te, je l' vidis da se sprema kisa?!? Uopste nisam cula sta mi je drugarica odgovorila,iznervirana spustila sam joj slusalicu...Posljednji autobus sam propustila cekajuci Anu koju je verovatno neko „pokupio“ putem!!...Ostajem sama..Nebo se otvorilo..munje, gromovi...Mrkla noc...Hladno...Gledam ka nebu dok se te kapi ( cuj kapi..mlazevii ) sljevaju po meni, i onako sva nikakva , jadna i uplasena zamolim Boga da mi pomogne jer mi se i baterija od mobitela istroisla..Nemam vise kud' !!....Al' nebi ja bila ja da nemam ironicnog vrazicka koji mi nije ostao ravnodusan ni ovaj put pa je jedva docekao da mi dobaci...„E da se tako zelje, na guzove ispunjavaju, gdje bi ti bio kraj“ .......Prevrnem ocima i stavim torbu na glavu.

Klasicni radni dan,,dosadan, nista drugaciji nego mnogo njih prije toga. Vrijeme je nikakvo, kisa neka pada, oblaci se spustitli do zemlje. Zove me prijatelj, ajde da veceras idemo negdje na pice, cisto da progovorimo koju. Pa ajde,,,nevoljko pristajem, iako bih najradije kuci sjedio, i gledao TV. Dobar jaran mi je u nekim problemima sa djevojkom, pa ajde da odslusam tu jadikovku. Tusiram se, spreman se,zovem ga, ajde jesi spreman...kaze JEST...naidji po mene. Gledam na sat 22:20 poprilicno kasno ali ajde..jedno pice i svatko sebi. Dodjem po njega, odemo do kafica, narucujemo pice, i prica pocinje, ona OVO, a ja ONO,,ja samo slusam, dusa mi spava, a on se ne gasi. Izdrzao sam nekako skoro sat i pol vremena kazem ja njemu, onako prijateljski,,ma bit ce to uredu,,,ajde da ja tebe trznem kuci, imam sutra nekih obveza. Odbacim ga kuci...i vracam se 23:55...skoro ponoc,,kisa pada,,magla, prolazim kraj autobusne stanice. Stoji djevojka, u haljinici, skockana tip top,,,mokra do gole koze. Kontam, Boze sto ova radi tu??? Ali ajde sta me briga u mene u autu toplo,,,muzika lagano svira, odlazim u mrak,,,ali vrag mi ne da mira pogledam u retrovizor,,,ona ljutito udari nogom od zemlju,,,nekako mi je bilo zao,, razmisljam ako se vratim,,Ako se vratim, ide ono klasicno natezanje,,ja sam IDIOT jer sam joj stao,,,pa ja nju nesto uvjeravam da joj necu nista a ono se ono kao pravi sva fina, i nece da udje u auto..............Stanem na kocnicu, ........ma idem se vratiti pa ako hoce,,povesti cu je. Dolazim do nje,,,otvaram vrata, i pitam trebas prevoz, pomoc ? Znam da joj je pobjegao zadnji bus !

Setam gore-dole, razmisljam sta cu, kuda cu ?! Psujem , vristim.....Hladnoca mi se u kosti uvukla.. Smisljam kako cu se osvetiti Ani, jer je ona vjerovatno sada u toplom , udobnom krevetu i oko nje neki krelac skace, casteci je sampanjcem i jagodama !! A gdje sam ja!!?!? Ja sam u nekoj vukojebini, u strahu hoce li me zaskociti kakva zivotinja, napasti manijak....i slucajno pogledam..( slow motion ). Auto se vraca u rikverc!! Fuuuck, here we go !! U sekundi pomislih, vrhunac noci ce biti ako me bude pitao KOLIKO KOSTA POLA SATA !??!.....Udaljavam se do kraja trotoara skoro pa sam pala na neko granje, nebi li manijak shvatio..U tom trenutku mi i stikla pukne... Sklanjam kosu sa cela, brisem se. Molim Boga da prodje..Ko fol trazim nesto po torbi a znam da nemam sprej...al et' kontam mozda ce se prepasti !! Vrata se otvaraju, nesto mi govori. Ne cujem od pljuska. Nesto mi vice, mase rukom da mu se priblizim. Gledam lijevo desno...priblizavam se..Vidim djeluje pristojno, ionako nemam kud'......Da. hvala vam, jako ste ljubazni......i u sebi kontam ironicno ..e Boze ako si me spasio jednim silovanjem bas Ti hvala !!! Ulazim u auto.

Napokon ulazi u auto,,,uz malo pojasnjavanja,,,da udje,,,pa cemo pricati sto i i gdje treba da ide. Uspio sam samo malo da je pogledam dok je gorilo svjetlo u autu. Kada je zatvorila vrata...svjetlo se ugasilo,,ali moram priznati da je bila slatka,,doduse mokra i promrzla,,ali ocrtavala se zgodna tjelesna figura kroz haljinicu koja je bila pripijena uz nju,,,od kise.

Usla sam i torbu stavila na noge, osjecam njegove poglede na sebi, ali gledam ispred sebe. Povlacim haljinicu, koja se zbog mokrine jos vise pripila uz moje tijelo....Kontam e ako me samo pipne zabost cu mu olovku u oko...Al' Boze na sta licim nebi me ni cudilo da me pita za tarifu !!! Provjeravam mobitel ... hm, da, ugasio se skroz.....Kraickom oka pogledam u njegove misicave ruke..snazne noge...Vidim lijepo obucenog muskarca , srednjih 30--tih, cvrste brade, punih usana kojima se razlijevao blagi osmjeh kojim me je vjerovatno zelio umiriti........Odmahnem glavom da se saberem jer se kao trebam plasiti silovatelja a ne loziti se na , ne znam ni ja koga...Glupaco !!

Pokusavam ko fol da neku radio stanicu uhvatim, dok svjetlost od cd playera igra se po njezinim koljenima,,, Zelim da se usredotocim na voznju. Pitam je odkuda ona bas tu sama na stanici, zasto nije nazvala prijatelje da dodju po nju. Prica mi kroz smijeh, ali mislim da je to bio ona smijeh kojim prikriva strah,,,da joj se baterija ispraznila na mobitelu, bus pobjegao,,,prica mi o nizu nekih slucajnosti...a ja onako klimam glavom, pokusavam da je shvatim,,iako nista mi nije jasno . Pitam je, da li joj je hladno da pojacam grijanje...Kroz nas razgovor sam shvatio da zivi na drugom kraju grada,,,a bome ima do tamo voznje,,,ali mangupski vozim,, polako,,,prija mi njezina prisutnost...vrludam ulicama, te trazim 101 razlog kako da sto sporije dodjemo do njene kuce..

Njegov parfem koji se razlijevao po autu dodatno je opisivao muskraca koji je sjedio do mene kao snaznog, karakternog i kako je voznja odmicala vrlo privlacnog .Pozeljela sam da voznja potraje. Primjetila sam njegovu sporiju voznju, njegovu blagu nespretnost,,i zelju da se prica nekako produzi...Dosli smo do stana ...Zelis li uci?.. ..Pitanje je jednostavno iz mene izletilo .Na tren sam samu sebe iznenadila. Odglumila sam kasalj, kako bih prikrila nespretnost u situaciji u kojoj ocigledno nisam bila spretna.

Mislio sam da nisam dobro cuo,,,pa sam ponovio ,,OPROSTI mozes li ponoviti sto si rekla:...Opet je uslijedilo ono sto me je iznenadilo,,,Zelis li uci.....odgovor je samo bio BIP BIP,,,daljinsko zakljucavanje auta..


Stariji postovi