............KORACI ZIVOTA.........

Zaplovimo mojom ladjom morima nasih zivota

09.12.2018.

Restart


U moru svih tih lica s kojima se susrece ili mimoilazi u svom zivotu, pored svog tog zivotnog cirkusa, svog tog ludila, problema, koji mu pred ocima kradu godine, dok on bespomocno stoji nemocan da to promjeni, covjek ipak shvati, naravno vodjen putanjom odredjenom njegovim rodjenjem, da posjeduje tu moc da moze zaustaviti svoje bice i promjeniti smjer puta ili smjer promatranja. Ta moc se budi onda kada ga zivot dovede do tacke najviseg uzvisenja ili tacke najnizeg ponora...Kad izgubi kompas. U tom nekom vremenu izmedju jave i sna, njegovo tijelo nema moc nad njim. Nije zarobljen, osjeca se slobodnim. Tu ne radi apsolutno nista. Doslovno samo lebdi i nema strah da mora zuriti jer nece stici... Tu vrijeme ne postoji. Ne postoje ogranicenja, ni pravila. Ne postoje zakoni. Tu postoji samo On, okruzen nicim. U toj nekoj najmekanijoj postelji od oblaka, u tom nekom stanju nirvane pocinje njegovo restartovanje. Pred njegovim ocima pojavljuju se slike njegovog zivota i u njemu pocinju da naviru emocije u kolicini koju ne prepoznaje. Kisa emocija obuzima svo njegovo bice. Osjeca kao da ce eksplodirati. Istovremeno place i smije se, i u tom trenutku pocinju se pojavljivati slike. Njegov svaki dan, svaki sat, svaki minut, svaki sekund zivota. FLASH ...Prvi koraci-prvi padovi, FLASH...prve ljubavi-prva razocarenja, FLASH... zagrljaji tuzni i oni sretni. Gleda u sve te boje, FLASH...zalazak sunca, FLASH...oblake pred oluju, FLASH...zelene sume, FLASH...modre rijeke....i shvati da sve to ima samo jedno ime a to je ljubav. Svi smo mi od ljubavi stvoreni u ljubavi zivimo i za ljubav umiremo. Ta milisekunda, to budjenje svijesti sasvim je dovoljno da , ma kakav god problem u zivotu imali, znate da svi idemo na jedno mjesto, idemo prema ljubavi, vodjeni ljubavlju, za sobom sakupljajuci i ostavljajuci ljubav. Ako niste zadovoljni trenutnim zivotom, promjenite ugao promatranja jer ono uvijek donosi neka nova rjesenja

05.12.2018.

Mr. digni glavu mala jos nije kraj


Ponekad osjecam te zatvorske resetke koje, cim bih pozeljela nesto, one bi pod strujnim naponom ranjavale moju dusu, kao da nisam bila za to predodredjena. Kao kad malom djetetu kazete „PEC“ kada krene da dotakne vrucu pec, tako je i iza mene, iznad, tu negdje.. stajao neko ko mi je stalno govori pec pec pec...Sve sto nisam mogla bilo mi je zabranjeno i to sam dokazivala tako sto bih ponavljala zivotne situacije ali uvijek trazeci druge puteve koji bi me iznova i iznova dovodili do istog. I sama se sebi divim i pitam se kako nisam odustala do sad, sta me to tjera na opet ,na ponovo, na mozda ce ovaj put biti drugacije? Ko me to tjera? Da li je Mr. pec pec, onaj losi djavo kojemu je uvijek dosadno pa se bavi raznim smicalicama, dovodeci u nas zivot ljude koji nas ne zasluzuju, kako bi se smijao sa uperenim prstom u nas, a onaj Mr. digni glavu mala jos nije kraj, onaj dobri andjeo, koji nas tapse po ramenu i kaze pusti budalu, tebe ceka neko drugi, vrijedan svake tvoje boli, vjeruj mi ? Ako smo svi povezani Bozijom niti, zasto imam osjecaj da se moja nit otkinula i da tako luta ovim svijetom, trazeci svoje otkinuto mjesto? Trazila sam i jos uvijek trazim odgovore na sve te zagonetke koje mi se nalaze na ovom dugogodisnjem putovanju zvanom zivot. Najdalje dokle stizem , u toj svojoj realnosti, je daljina mog videokruga. Tu vidim jedan svijet kojemu ja u stvari i ne pripadam. I to je jedina nepobitna cinjenica koja donekle i opravdava ovaj moj zivot na planeti. Zadesila sam se tu sasvim slucajno. Znate kad bace dijete, koje ne zna da pliva, u more i gledaju kako ce se snaci, e tako sam i ja bacena u ovaj svijet. Tu vidim ljude koji putuju bez cilja, koji zive zivot povrsno ne uzivajuci u emocijama koje im je darivao sam Bog. Siluju te emocije, zakljucavaju...plase ih se. Ako volis, voli. Ako ljubis,ljubi. Ako zelis, ostvari. Ne odustaj jer Sudija jos nije svirao kraj. Moj zivot se cini kao jedan san koji ceka dan kada ce se probuditi. Da li je budjenje drugo ime za smrt? A onda zatvorim oci, udahnem, udjem u sebe i vidim jedno neobjasnjivo svjetlucavo klupko isprepleteno plavkastim nitima, koje tako treperi. Nesto poput novogodisnje lampice, i svo je razigrano, vedro veselo, nasmijano, raspjevano, i tu nadjem svoj mir. Tu je sve onako kako treba biti. Tu se ne postavljaju pitanja,jer sve odgovore znas. Tu sam ja ustvari JA. I sve dobije smisao jer tu spava moj Mr. digni glavu mala jos nije kraj.

13.09.2018.

Dio tebe


Tvoja sam daljina za kojom ceznes, sakrivena u dubini tvoga oka. Tvoja sam rasplansana sjeta koja te, poput svica, bojazljivo svuda prati. Tvoja sam praznina koja ceka na ljubav u uglu tvoje tisine . Cucim i tinjam, sanjam i mastam. Tvoj sam mir pomjesan nemirom, i tvoja sreca u tvojoj nekoj tuzi. Tvoj sam nemir u rijeci, zubor u potoku, miris u boru, tvoj bol. Sve ove godine trazim nacine da me osluhnes i da mE prepoznas, u ovom suludom svijetu. Svijetu bezlicnih, bezdusnih. Svijetu kojem mi ne pripadamo. Da, to sam ja. Ta koju cekas , kojoj se nadas, kojoj se divis. Da, ja sam taj izgubljeni dio tebe. Svi tvoji putevi meni te vode, i zato koracaj poput vojnika. Ponosan. Ohrabri me svojom smjeloscu, svojom hrabroscu. Ohrabri me sobom. A ja cu u vremenu do naseg susreta cucati i tinjati, sanjati i mastati o nama, o dvije srodne duse stvorene da bi se pronasle

27.08.2017.

Htjela sam


Htjela sam ti ocima reci sve ono sto rijecima nikada nebi.
Sve ono sto nikada nisam priznala ni samoj sebi
Htjela sam, al' nisam.
Htjela sam nam ukrasti komadic raja i tu nas vjecito kriti
Jer sve sto htjela sam u svom zivotu je neko vazan ti biti
Htjela sam, al' nisam.
Htjela sam ti pisati pjesme o tome kako me cinis zivom
Jer prvi puta se u svom zivotu ne osjecam nevaznom il' krivom
Hjela sam, al' nisam.
Htjela sam ti dati dusu i tijelo, pripadati zauvijek nekome ko voli
Jer kada me pogledas ocima svojim nestaju sve moje tuge i boli
Htjela sam, al' nisam.
Htjela sam osluskivati korake tvoje i onda kada pored mene bi bio.
Cekati te kako bi se u odajama mojim poput ptice u gnijezdo svio
Htjela sam, al' nisam.
Htjela sam dusama nasim konacno naci smiraj svoj
Jer znam, jer osjecam, jer volim nekoga ko oduvijek je bio moj
Htjela sam, al' nisam.
Dok ljubim te dok udisem posljednji zemaljski dah
Odlazim sa sobom noseci samo, osjecaj sto zove se strah

04.09.2016.

Zlatno drvo


Liscem obasja mi san
Vihorom rasplamsa napola ugaslo srce.
Grancicama saplete krila
i vine me visoko u nebo.
Znam.
Opet me andjeli tebi vode
budeci mi dusu
sjecanjem na nas.

09.04.2016.

Ne gasi svjetlo


Udji u moje zakljucane odaje i pogledaj u moje oci, ocima svoje duse.
Reci mi, sta vidis?
Vidis li svoju sjenu kako bahato, drsko i grubo gazi po obroncima moje duse?
Poput krvnika kidas tragove proslosti koje si mi licno ti nekada s ljubavlju darivao
Da, tamo si, odavno mnome setas.
Pustam te da brises sjecanja koja smo do jucer gradili
Oh, sa kakvom lakocom to radis? Znas li koliko boli sto u tome danas toliko uzivas?
Ne, ti ne zasluzujes ni moj uzdah, iako bih ti i posljednji dala.
Kazes ne osjecas to?
To i jeste ono sto boli.
Izadji
ostavi me
i samo te jedno molim, ne gasi svijelo.
Voli me makar toliko da me u tami ne ostavis.

10.02.2016.

Glas tisine


Prevedi mi tvoju sutnju
usnama, dodirom
umiri ovu jezivu slutnju
vodjenu nemirom


Pogledom zarobi me
dahom ogrni me
od ljudske studi cuvaj me


Prevedi mi tu tisinu
koja jacinom bolu sudi
zagrljajem skrati daljinu
u sebi me opet probudi


19.03.2014.

Ko si ti i ko sam uopste ja ?


Ko si ti da se u mojim ocima tražis
da moje nebo bojis u plavo
da u mojim morima svoju luku trazis
ko si i sta hoces luda glavo?

Ko si ti da se u mojim pjesmama krijes
da note krojis po svojoj mjeri
da se tako vjesto u moje gnijezdo svijes
ko si i sta hoces mahnita zvijeri

Ko si ti da se u mojim venama grijes
u hladu duse budes stalan gost
i da mi sarmantno krv na slamku pijes
ko si ti da gradis moj poruseni most

I na kraju krajeva ko sam uopste ja
i zasto ne pustam nikog blizu sebe
zasto se plasim tvojih osjecaja
jer ko sam, i sta sam, ja bez tebe?

16.03.2014.

I sta je zivot


I sta je zivot do treptaj oka
koji se gasi s posljednjim dahom
zivot mi bijase i med i zaoka
ovijen srecom tugom i strahom

strahom da jutra cu svoja
s nekim drugim usnama da dijelim
i sve za cim zudje dusa moja
jeste da te ucinim smjelim

smjelim da poklonis mi svijet
u kojem zivjeli bismo samo nas dvoje
i kada dodje vrijeme za mrijet
da znamo da vrijedilo je

11.12.2013.

To my eternal love J.C




Vjest ljubavnik je onaj koji zna kako ostaviti duboki trag svoga dlana na tijelu zene. Tada se ona uvijek iznova vraca u njegov zagrljaj iz najprostijeg razloga, jer druge dlanove njena koza niti prepoznaje, niti zeli...

22.10.2013.

Nebo, hvala ti


Ako je moja zrtva da predjem ovakav put kako bih te srela, vrijedilo je.
Oprastam sebi sav bol, svaku suzu, svaki uzdah. Vrijedilo je.
Imati tebe kraj sebe znaci disati
Nebo, hvala ti na osvjetljenim stazama do njegove duse.

J.C

16.06.2013.

Jedan virtualan blogg


I izadjem ti ja tako virtualno sa jednim virtualnim tipom i odlucimo da se virtualno krenemo zabavljati. I sve je bilo virtualno dobro, od virtualnih izlazaka do virtulnih poljubaca. Virtualno fantasticno. Odlasci na virtulane plaze, mazanje virtualnim kremama , jednostavno virtualno uzivanje.... I sta se desilo?! Virtualni sok !! Saznam ti ja od jedne virtualne drugarice da se on virtualise sa svima. Od tada virtualno smisljam nacin kako da mu se virtualno osvetim. Da li da ga virtualno osramotim pred virtualnim drustvom? Nemam virtulanog iskustva, moram priznati, virtualno. Ako neko ima virtualnu ideju neka mi je virtualno posalje u inbox. Bila bih vam virtualno zahvalna, dotle cu ja virtualno da ga pravim ljubomornim sa drugim virtualnim tipovima !

S postovanjem vasa virtualna drugarica

29.05.2013.

Sama a ti postojis


Nisi stedio rijeci, jer su mamile moj osmjeh, nisi skrivao pogled jer znas da me grijao, nisi se stidio zelje jer smo je dijelili.. Nisam cula nista ruzno jer me je i lijepo plasilo, nisam osjetila grubost, ali sam sa razlogom strepila od poljupca.....Rekao si da necu biti sama jer ti postojis, kad sam ti pruzila ruku ti si nas iznevjerio.

25.04.2013.

Gorak okus raja

Dao si mi mali okus raja
otvorio vrata svoje duse
Obecao da nece biti kraja
ma koliko htjeli da nas ruse

Dao si mi smiraj tuznom srcu
poljupcima ublazavao boli
Lijecio mi tragove na licu
sto nanese mi ovaj zivot goli

Vjerovah tvojim zelenim ocima
sto gledase me ko nebesku vilu
Mastala o zajednickim nocima
najsigurnija bila u tvome krilu

I ne znam zasto zatvaras vrata
zasto u tebi osjecam strah
ja ne trazim od tebe kule od zlata
zasto nasu ljubav pretvaras u prah?

Ne idi, ne ostavljaj me ovdje samu
moj si andjeo koji me prati
Sve ce se opet pretvoriti u tamu
i moj ce zivot zauvijek stati

Da mogu ...

Pred tobom pala bih na koljena
samo da osjetim dodir tvoj
Da opet budem tvoja voljena
a ti da budes zivot moj.

Ostani D.J <3

15.10.2012.

MOJE IZREKE

Nadahnuce je prisutnost Boga

Smjelost je zarobiti tvoje srce

Prokopaj tunel kroz proslost kako bi vidio svjetlo buducnosti

Besmisleno je traziti smisao, izgubi se u istom i pronadji sebe

Ako jos jednom pokleknem pred sobom, natjerat' cu savjest da me ubije.

Sva neopisiva ljepota je raj vidjen kroz kljucaonicu.

Smece u covjeku nemoguce je reciklirati.

Ne valja kad je covjek penzioner u tijelu mladica a ni obrnuto.

Kad je covek ogranicen i adrenalinu je onemogucen protok.

U koracima svojih putovanja, u koferu nadji mjesto za sebe

U svijetu gdje su poremecene sve sfere zivota, rijetkost je necjenjena

Kada te gledam znaj da samo trazim nacin da te zarazim sobom.

Dobro je sve dok ne umislis da si mislio i vodis se tom nesmisljenom mislju

12.10.2012.

Budjenje

Provuci prste kroz moju kosu
privij me na svoje grudi
Miluj me ko trava rosu
sva moja cula dahom probudi

Suncem mi obasjaj nago tijelo
sjenama prstiju igraj se
Nasluti sta je srce htjelo
ponovo u zivot vrati me

Usnama svojim moje usne vezi
hocu da disem umjesto tebe
U tebi moje bogatstvo lezi
zakljucaj me unutar sebe

Strastima pletimo mrezu pauka
poljupcima spajajmo niti
i budi moja sigurna luka
u koju cu se moci skriti

Drhtavo tijelo ogrni sobom
odagnaj moje boli
Moja je sreca jedino s tobom
jedino tebe dusa voli.

02.10.2012.

Zivot po kazni

Skrivaš se u tamnim hodnicima duše
nemirna željo moja,
Bježim dok mostovi se podamnom ruše
nisam ja rođena da budem tvoja.

Moje su staze trnjem pokrivene
i svaki ubod priču piše,
u meni spavaju tajne sakrivene
nikoga nemam da suze mi briše.

U snu se sklupčam u tvoje krilo
rukom ti milujem lice
dok ljubiš me, šapnes mi : -moje milo
probudi se mala spavalice.

Kad jutro dođe, kad svane novi dan
moja se duša prazni
nestao si ti , nestao je san
nastavljam život živjeti po kazni.

03.12.2011.

PUTNIK KROZ VRIJEME

Jesam li kamen sto po njemu gaze
sva ta znana i ne znana lica?
Sutaju ga,pljuju dok prolaze
odbacen i sam u svijetu  varalica

Jesam li sa cipele grumen blata
obrisan na travi pored autoputa
sto nestaje u jednoj minuti sata
propadajuci u zemlju koja ga guta

Jesam li sjena tek nekog pijanca
koja ga pokorno prati svuda
izgubljenog covjeka sopstvenog stranca
sto zivi bez pitanja zasto i kuda

Ili sam samo putnik kroz vrijeme
zarobljen u tijelu jedne zene
sto hrabro koraca noseci breme
iz proslosti rane nepreboljene

29.11.2011.

Svetionik duse


Zar nakon svega sto smo prošli
u tebi postoji sumnje trag?
Nije li dokaz put do kog smo dosli?
Zar stvarno ne znas zasto si mi drag?

Zar ne vidis sjaj u ocima mojim?
To je svetionik stvoren zbog tebe
S tobom se vise nicega ne bojim,
s tobom pronasla sam i dio sebe

I nek' crknu dusmani naši
koji zele  sveto da sruse
Dzaba im njihovo bogatstvo, salasi,
jer ja sam tvoj svetionk duse

I nek' ti srce  spokojno spava
dok te moj svetionik sebi zove
Nasa je ljubav iskrena,prava
i zato istrazujmo horizonte  nove

13.10.2011.

Susret


Kada se jednom budemo sreli
kad' nam se pogledi sastave
neka nam poljupci budu vreli
ne daj da se rastave

U tom sobicku sto prevaru mami
nasa ce svanuti zora
ti i ja ,na svijetu sami
moja je najsladja mora

Drhtavo tijelo predat cu tebi
u tvojim usnama potraziti spas
jer vec dugo robujem sebi
sputavajuci postojanje nas

I nije vazno sto nosi sutra
ni sto ce magla zamutiti dan
sa sobom ponjet cu miris jutra
i jedan ostvaren san


Stariji postovi